Kulturno-turistička ruta „Putovima Frankopana“

Podignut daleko od morske obale, skriven od pogleda, zavučen u šumu, ukupne veličine svega 22 x 20 metara, ovaj je kaštel još poznat i kao utvrda Rovoznik. Teško je povjerovati kako su se u tako malenom i skromnom zdanju u blizini Vrbnika mogli odvijati veliki i važni poslovi, ali u to doba Gradec je bio neprikosnoveno središte vojne, političke i upravne moći.

Obitelj Frankopan tri stoljeća gradila je kaštel u Krku mudro uklopljen u rimske gradske zidine nad morem. Građen je kako bi se unutar njegovih zidina mogli skloniti vojnici i građani u slučaju napada. Kaštel se sastoji od tri kule, obrambenih zidina i prostranog atrija, a u njemu je zabilježen stari frankopanski grb sa šestokrakom zvijezdom.

Kao vlasnici otoka Krka Frankopani su u 15. st. od pape dobili dopuštenje da napušteni benediktinski samostan na otočiću Košljunu nastane franjevcima iz Krka. Marija Katarina Frankopan oporučno je, u svrhu proširenja košljunske crkve, fratrima ostavila 1 000 dukata i navela - “tijelo svoje predajem zemlji iz koje je nastalo”. Venecija joj, kao dvostrukoj mletačkoj nevjesti, 9 godina nije htjela udovoljiti, već je bila pokopana u Veneciji, a na Košljunu je sahranjena tek 1524. g.

Kaštel Grobnik važna je strateška točka, smješten na 466 metara visokom brijegu, između lijeve obale Rječine i Grobničkoga polja. Od davnina je mijenjao vlasnike, a od 13. do 17. st. pripada Frankopanima i Zrinskima. O životu u Grobniku svjedoči i legenda koja kaže da se jedan od Frankopana zagledao u lijepu pučanku Lucu koja ga je odbila. Kada je naredio straži da je dovede u kaštel, pobjegla je i bacila se u ponor. Mjesto odakle je skočila i danas se zove Lucinski vir.

Predaja kaže da je krajem 13. st. na Trsatu “čudesno” osvanula rodna kuća Blažene Djevice Marije. Nakon tog događaja narod je počeo hodočastiti na trsatsko brdo, knez Ivan Frankopan dao je podići kapelicu, a njegov sin Martin izgraditi franjevački samostan s crkvom BDM. Nitko Trsat nije obilježio kao Frankopani koji su postali nadahnuće maršalu Lavalu Nugentu koji u 19. st. kupuje i obnavlja ruševine njihova kaštela i uređuje mauzolej “Mir junaka”.

Zanimljivo je da je godine 1804. Bakar imao 7 805 stanovnika, dok je Zagreb, današnji najveći grad Hrvatske, brojio tek 2 973 ljudi. Kaštel u Bakru jedan je od mlađih frankopanskih kaštela, a zbog opasnosti od napada Osmanlija i Mlečana više je puta nadograđivan. Bakarski Frankopani bili su i ribari - tunolovci. Plemići, doduše, nisu ribarili, već su bili vlasnici brojnih stajaćih tunolovki na području cijelog Kvarnera, a dvije su bile smještene u Bakarskom zaljevu.

Dvorac je izgrađen polovicom 17. st. kao rezidencijalna palača Frankopana i Zrinskih. Slijedi graditeljsku modu ondašnjih velikaša, a ljepoti uređenja vjerojatno je doprinijela jedna od poznatijih žena loze Frankopana – Katarina Zrinska. Propašću urote, zvono na grobljanskoj kapelici sv. Katarine žalobno je jecalo javljajući puku vijest o pogibiji junaka- urotnika.

Od svih prava koja su koristili Frankopani, a zatim Zrinski, najviše se spominju solane i tunolov. Stari grad Zrinskih arhitektonski je kompleks koji je sadržavao i skladište soli. Nastao je u srednjem vijeku kao mala frankopanska utvrda uz kapelu sv. Nikole iz koje se kasnije razvilo središte grada Kraljevice. Unatoč neistraženosti, zapuštenosti i naknadnim pregradnjama, Stari grad Zrinskih u velikoj je mjeri sačuvao svoje barokno oblikovanje.

Na strmoj uzvisini iznad mora nalaze se ostaci frankopanskoga srednjovjekovnog Starog grada Hreljina. Hreljin je nekada bio važno stambeno, trgovačko, obrambeno i upravno središte smješteno na strateškoj točki koja je nadzirala komunikacije što povezuju planinsko područje Gorskog kotara s morem. Frankopani ga dobivaju darovnicom hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II. skupa s ostatkom Vinodolske knežije.

Kaštel Drivenik tek je u razdoblju od 13. do 15. st. izgrađen u kamenu. Prije toga bio je u cijelosti izgrađen od drva, po čemu je dobio i naziv. Nekada su unutar kaštela bile stambene zgrade, magazini, podrumi i cisterna za vodu, a u njega se ulazilo pokretnim mostom preko iskopanog jarka. Njime su Frankopani branili i nadzirali promet kroz Vinodol, a dobili su ga u posjed darovnicom hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. za svoje ratne zasluge.

Izgrađen uz litice “griže”, odnosno žive stijene, kaštel Grižane borio se za opstanak punih 5 stoljeća. Nije mu pomoglo ni to što je njime u 15. st. upravljao Martin Frankopan zvan „Pobožni“ jer Grižanama je priroda zadala muke kada je u 14. st. Vinodol zadesio potres. Kasnije se na njegovu mjestu otvorilo i klizište, a na kraju je bio i opljačkan. Iako ne baš sretan, zasigurno je jedan od kaštela s najljepšim pogledom na Vinodol i Kvarner.

U 15. st., na temeljima stare crkve, Nikola IV. Frankopan podigao je samostan. Za upravljanje samostanom izabrao je pavline koje je narod zbog njihovih bijelih habita zvao “bijelim fratrima”. Pavlini su u Vinodolu tijekom 400 godina promicali duhovnu kulturu, prosvjetu, umjetnost, znanost, medicinu. U samostanu je prvu naobrazbu stekao i Juraj Julije Klović, svjetski poznati minijaturist. Objekt je kroz stoljeća imao više namjena - bio je kaštel, samostan, bolnica, dječji dom, odmaralište, a danas je hotel.

Početkom 13. st. kaštel je došao u posjed Frankopana te se izvorno sastojao od dvostrukih zidova, uskog dvorišta, stambene i upravne zgrade te dviju kula. Do danas je sačuvana samo kvadratna kula te dio fortifikacija. U četverokutnoj kuli Turan nalazi se izložbeni postav s prezentacijom i rekonstrukcijom grbova, srednjovjekovnoga oružja, pečata i zastava krčkih knezova Frankopana i Zrinskih.

Kvadrac, kako narod zove kvadratnu kulu, jedini je ostatak kaštela koji su u Novom Vinodolskom podigli Frankopani. U hrvatskoj povijesti ima izuzetno povijesno značenje u civilizacijskome i upravnome smislu, važno koliko i zdanje Hrvatskoga sabora na Markovu trgu. Naime, u “velikoj palači” napisan je Vinodolski zakon, najznačajniji pravni tekst o srednjovjekovnome životu na ovim prostorima. Pisan je hrvatskim jezikom i glagoljicom, a usvojen na trgu ispred kaštela krajem 13. st.

Donžon je naziv za četvrtastu branič-kulu koja se nalazila usred kaštela. Ime dobiva od francuske riječi donjon, što u prijevodu znači tamnica. Ovaj tip kule bio je najčuvanije i najsigurnije mjesto, samim time i najbolje za utamničenje zarobljenika. Pojam istodobno označava i najjaču kulu u kaštelu. Upravo je ova utvrda imala veliku važnost za obranu Furlanije, Istre i Kvarnerskoga primorja od Osmanlija.

Obitelj Zrinski bila je glavni saveznik obitelji Frankopan. Dvije moćne loze bile su povezane ženidbenim i političkim vezama. Petar Zrinski je na posjedu u Čabru izgradio dvorac na temeljima prethodne obrambene utvrde, a od tog prvotnog grada sačuvan je dio obrambenog zida, kula i svodovi u prizemlju središnjeg objekta te predaja o postojanju tajnog tunela koji je iz dvorca vodio do Tropetarske stijene. Poslije rata ulaz je zazidan kako bi se spriječilo ulaženje radoznale djece, ali se na dijelu poučne staze “Tropetarska stijena” nalazi poveći otvor za koji se vjeruje da predstavlja nekadašnji izlaz iz tunela.

Vlastelinstvo Brod pripadalo je Stjepanu Frankopanu, da bi nakon njegove smrti došlo u vlast Zrinskih koji grade zidani utvrđeni dvorac. Dvorac je na svim pročeljima imao puškarnice, a na posljednjoj etaži “breteš” – obzidani element s otvorom, iz kojega se na neprijatelja koji bi pokušavao provaliti vrata bacalo užareno olovo, ulje ili kamenje. Specifičnost tadašnjeg utvrđenog grada tri su tajna podzemna prolaza koja su služila za bijeg. Tunel kojim su bježali i danas je vidljiv i djelomično prohodan.

Podignut nad strmom obalom rijeke Kupe, dvorac je bio u vlasništvu Zrinskih do 1580. kada je ponovno pripao Frankopanima. Slomom urote, ovo opljačkano i opustošeno imanje svoj današnji izgled dobilo je preuređenjem koje je provela obitelj Oršolić 1803. g. Dvorcem je nekada vladao Vuk Krsto Frankopan, a u prekrasnom perivoju, koji je danas zaštićen i proglašen spomenikom parkovne arhitekture, igrao se njegov sin, ratnik i pisac, Fran Krsto.

Za ovaj frankopanski kaštel mještani će vam najprije reći kako je svjedok velike i brze “osmanlijske pohare” iz 1586. Grad, podignut u srednjem vijeku, ostao je neosvojivo blago Turaka, a dvorac, smješten u netaknutoj stoljetnoj šumi, u 19. je stoljeću doživio temeljite restauracije u romantičnom duhu. Ova šumska zvijezda Ravne gore već je desetljećima igralište za dječju maštu, prostor za njihovo učenje i kreativnost.

Manastir je osnovan početkom 17. st. dolaskom pravoslavnoga stanovništva. Vuk Krsto Frankopan 1621. g. podiže uz njega kulu koja je gotovo sto godina kasnije pretvorena u zvonik, uz kojeg je potom dograđena crkva. Priča o nastanku manastira govori da je s prvim doseljenicima došao i jedan kaluđer koji zbog starosti nije mogao ići s vojskom u bitke. Doseljenici su zbog toga iz dalmatinskoga manastira Krka doveli nekoliko kaluđera, a pretpostavlja se da su iz tog kraja podrijetlom bili i sami Gomirci.